Shaved Guy's Blog

četvrtak, 30.08.2012.

Ja: Nogometni pro

Znate onu poznatu: UVIJEK ZBUNJEN, UVIJEK SMETEN ...(nečije ime)... DETE KRETEN?(znam da ste ovo izderali iz dna duše) E u toj bi se uzrečici mog'o svakako pronaći.

Barem što se tiče sportskog dijela mojeg brka. Pa da vas pomalo uvedem u svoje „Brkato Ja“. Nakon točno 1037 pokušaja da postanem nogometna zvijezda, gredski Ronaldo, jedan od 11 izabranika izbornika gredskog nogometnog kluba, odlučio sam se na prisilno povlačenje iz sportskog života(barem u ovom životu). Još od ranog djetinjstva;7-8 godina, „bavio sam se nogometom.“ „Zašto navodnici?“ – sigurno se pitate. Pa recimo da se i nisam toliko bavio dodavanjem lopte suigraču(više igraču protivničke ekipe) i pucanjem na gol, te zabijanjem istog. Svaki pokušaj da se probijem u prvu postavu bio je uzaludan. Jednostavno bi se, kad bi mi netko dodao loptu, uzjebao. Ispričavam se na izrazu, ali nijednom drugom riječju nije moguće dočarati te graciozne i usklađene pokrete. „Šeprtljo...crni Darko...“- govorila bi mi i profesorica iz matematike.(ovo crni mi je sad postalo malo sumnjivo, jer su me neki zvali Crni, pa se ona možda htjela samo malo bolje upoznati sa mnom...brr, bila je malo stara, pa nećemo dalje o tome). Znači, isti taj nadimak me pratio i na nogometnom igralištu. Zanima vas što je pokretač svega toga? Pa recimo to ovako: igrač Vam doda loptu, Vi se sjetite jedne od onih malo snimki odličnih kontri koje ste pogledali, koje prikažu na Dnevniku dan poslije tekme, i skroz ste u tom filmu, lijevom nogom krenete naprijed, desnom povedete loptu, lijevom rukom brzo popravite zurku(da budete ko onaj garavi s dobrom frizurom), osjećate kako srce tjera krv sve brže i brže u krvne žile, adrenalin biva uzlučen, a noge vam trče kao što dosad nisu trčale I ONDA...odjednom shvatite da su Vam kopačke za 2 broja prevelike, žniranci(a.k.a. pertle) odvezane, da Vi niste dopingirani striček s 3 tetovaže, noge Vam se zapetljaju i Vi jednostavno...padnete. U najboljem slučaju. U mojem slučaju doleti klinjo 5 godina mlađi od mene i s laganim podsmijehom mi oduzme loptu. Vjerujem da ste shvatili što Vam hoću reći. Kao što sam Vam već spomenuo; od ukupno 1037 pokušaja, u njih 730 sam pokušao igrati obranu. Svaki put bi me ili prevrnuo neki stokilaš(a sitan sam, šta da Vam velim) ili prešlajsao(laički: pretrčao, prošao kraj tebe ko kraj pičkinog dima) mršavac koji od sedme godine trči za kravama i konjima. Moj zadnji pokušaj nije prošao ništa bolje. Igrač je naletio, a ja sam mu se našao na putu. Ovaj post pišem iz kreveta s natečenim skočnim zglobom(desnim). U 306 pokušaja da igram napad ili pucam sa šesnaesterca. Ili ne bi ni došao do mjesta gdje je napad, jer bi zapeo za neki krtičnjak putem ili bi popizdivši na trenera poslao sve u rodno mjesto shvativši da ne mogu trčati iz protesta i izašao van. Zadnji put kad sam pucao sa 16, sam pao i nabio si petu i to frendu iz inata(jer mi je rekao da slabo pucam, pa sam mu nakon slavnog odgovora „mama ti slabo puca“ odlučio pokazati i nakon pucanja pao ko kruška). Te večeri sam završio na hitnoj, na slikanju. Nije bilo ništa strgano, ali kao da je. Ove godine u 3.mjesecu sam operirao bruh. Znam da zvuči glupo, ali stani malo. Kad je za pola mojih zglobova kriv taj prokleti sport, zašto ga ne bi okrivio za prvi operacijski zahvat nakon 10 godina?
Znači, danas je dan kad sam odlučio da ne želim igrati taj krvavi nogomet. Ne ide mi, pa šta? Najviše od svega u toj igri zapravo sam volio trčati. Pričekat ću još malo da ovo na nozi splasne, pa se vraćam na teren! A ako ne uspije i ovaj put; jubilarni 1038., okrećem se košarci. Čuvajte se Libronovi i Šakilovi, jedan mali Gređanin vas ima na oku!

petak, 18.05.2012.

"A slučajno je lajka"

Znači, ispred fakultetske ustanove koju pohađam me dočekala kolegica sa pitanjem zašto se kolega ne javlja njezinoj frendici s kojom je ručao jednom davno, te koja ga je nakon tog polusatnog obroka dodala kao prijatelja na jednoj društvenoj mreži. Žurio sam na predavanje, pa nisam imao priliku pitati o čemu se zapravo radi.
„Ma sigurno me zajebava, klasika“- pomislio sam.
Par dana kasnije me dočekala ista poruka u kutiji. Nisam imao ništa s time, i nastavio sam s daljnim životom. Prijateljica iz srednje me jednom očajno upitala:“Šta ne valja na men i?!“ Na što sam ju ja samo čudno pogledao, i nervozno odgovorio da je s njome sve u redu, mada joj ovaj ispad ne ide na ruku.
Tu su se ona i bestača kolumnistica raspričale o lajkovima.
„A lajk'o mi je onaj link koji se zapravo odnosio na njega.“ –„Ma ne brini, vidiš da ti sve lajka, pozvat će te on van, aj.“
Na početku nisam shvatio o čemu se točno radi. Tu malo zastanem i zamislim se:
„Pa čekaj. Kad ja lajkam? Lajkam svima sve; forsericama 12038971982. sliku s kave, link u kojem se blati crnca koji navodno otima djecu, status nesretne susjede o tome da je vrijeme da ubere ruže(makar znam da time samo zove 3 kuće dalje udaljenog susjeda na jedan susjedski). Lajkam zgodnim tetama s faksa kojima se ne usudim ni prismrdit, lajkam gaborima koji su bili gabori još dok smo zajedno u osnovnu išli, kužiš, sve lajkam.“
„-Kužiš, ti moraš malo oladit s tim lajkovima.“
„Dobroooo“- pomislio sam i nastavio jest najbolju pizzu u najboljoj pizzeriji na cijelom svijetu.
5 do 8 ujutro, evo je opet ispred faksa.
„Ee, stani! Šta je ono bilo neko jutro?! Daj mi objasni zašto onaj tvoj mangup od frenda mojoj priji sve lajka, a nikak da joj se u kutiju javi?“
Prvo sam blenuo, zatreptao, zagrizao komad peciva i već pomalo iziritirano meni glupim pitanjima samo rekao:
„Nemam blage. Pitat ću ga.“
-„Dobro, ali daj to malo brže. I prekini tako nepristojno žvakati ta kuruzna sranja i još pričat tokom toga.“
Šibnuo sam mu jednu u kutiju i ispričao cijelu priču.
„Ma kome? Kužiš, jednom smo jeli zajedno, nije da sam ju riješio u WC-u u menzi. Slučajno sam lajka, šta ja znam?“.
Cijelu priču isponova sam naravno opet ispričao kolegici, koja je to prenijela svojoj priji. Navodno ga je blokala, tako se priča, ali šta ja znam.
Frend i dalje sve lajka.

nedjelja, 22.04.2012.

Kako izgleda nedjelja?

Klasična nedjelja započne oko 9, pola 10 ujutro. Klasična nedjelja započinje crtanim filmovima na telki. Klasična nedjelja miriše po supi i piletini. Zapravo, ne miriše po supi već po juSi, mama me ošamari pogledom kad kažem "supa". Ali ja i dalje govorim supa. Klasična nedjelja je oblačna i klasičnom nedjeljom nema buke. Klasičnom nedjeljom ni babe nisu na svojem plotu. Klasičnom nedjeljom se ide na misu u pola 10, makar ja ne idem. A bude mi žao svaki put. Klasičnom nedjeljom su Frikovi na Novoj TV. Klasičnom nedjeljom ja ne pogledom Frikove ni do pola, jer moram učit. Tijekom klasične nedjelje provedem 2-3 sata nad knjigama, a zapravo ništa ne pohvatam. Klasičnom nedjeljom igra se utakmica u selu. Klasičnom nedjeljom ni susjed Željko ne brusi i ne pili. Klasičnom nedjeljom se gledaju Plodovi zemlje. Klasičnom nedjeljom Žarulja spominje mater sucu na utakmici. Klasičnom nedjeljom susjedi roštiljaju. Klasičnom nedjeljom šećem psa. Klasičnom nedjeljom pogledam dobar film. Ponekad i ne toliko klasičan je nedjeljni mamurluk.
Lijena je ta nedjelja, lijena do ibera. Volim nedjelju, a vi? :-)

četvrtak, 26.01.2012.

Ne prodajem slobodu #1

Zadnjih par mjeseci često mi je došlo do toga da pročitam neš. Neku knjigu, neš novo. Ne samo lektiru, to je ono...ograničavajuće. Rekla mi je bivša srednjoškolska kolegica: "Bila sam u Profilu neki dan, bile su knjige po 50 lipa." I eto, sad sam se zaputio na njihovu stranicu i na onu od TisakMedia. I tražim, priznajem. Našlo se par primamljivih naslova za koje bi se vjerojatno i isplatilo dati 70-ak kunića. I ponosan sam na to.Konačno neš produktivno od mene u zadnje vrijeme(faks se ne računa, mada se nemam baš s nečim ni pohvalit :-)) )Pratim onog Šalkovića ludog na Faceu. Nisam do otprije dvije godine ni čuo za njega. I ima frajer dobrih ideja, slika s putovanja od kojih ti, blago rečeno, dah zastane, a i izdao je par knjiga(ne znam točan broj, pogledat ću poslije ovog, obećavam ;-) ) koje djeluju primamljivo. Valjalo bi i to istražit.
I eto me, konačno tu gdje sam sad...nakon dugo vremena zadovoljan.

P.S. ovaj čovjek je genijalac.
Jack Johnson- No Other Way

četvrtak, 29.12.2011.

Jaaaaaaaaaaa sanjam jedan bijeeeeeeeeeeeel

Sanjam, sanjam. Eto majkemi, ne lažem.
Božić? Bijeli Božić. Na to sam mislio, jel da? Ili nisam. Metafore...hmm. Bijel- obilato nečime. Božić- stol. Stol obilat nečime. Čime? Pa hranom. Nadopuna: Bijel-obilat hranom. Klasika....makaroni, francuska, pečenica, kolači. I Colom, da! Nadopuna: Bijel-obilat hranom i sokom. Možda i koji gemišt...Ok, nadopuna: Bijel-obilat hranom, gemištom i colom. Gledam u stol i što još? Cigare, ma da. Ne za mene, starci su ludi za tim. Ouk, nadopuna tejk four: Bijel- Obilat hranom, gemištom, colom i štekama bijelog Benstona. Ima i slame inače, simbol za Isusa. Znači, život i sve u znaku najproširenjije nam vjere. Bijel- obilat hranom, gemištom, colom, štekama i....slamom?! Valjda, da. Slamom. Nekad su se znali i stariji neki ljudi okupit'. Pa udijelit' koju kunu. Stoticu točnije. Bijel- Obilat hranom, gemištom, colom, štekama bijelog Benstona i stoticama. Pretpostavimo da se tu i tamo nađe koja zgodna teta Mrazica. Koja je voljna napravit sve što treba. Recimo da radi najfinije kolače na cijelom svijetu. Nadopuna: Bijel-Obilat hranom, gemištom, colom, štekama, slamom, stoticama i tetama mrazicama.
Mislim da me kužite. Naravno da nam je sve to nužno. Pa gdje bi bili da tog nema? Kako bi ušli u Europu? Pitam se, pitam...
Ali ajde, neću tako o nama. Svi to rade, ne samo Hrvati, ne samo Balkanci...Nemojte mi zamjerit, znam, serekam preveć:-)
Nadam se da će ovako obilat bit' svaki Božić, pa kad već "nemamo novaca", da imamo svega toga na stolu. Paradoksi, vamo tamo :D....
nije bezveze jedan čovjek neki dan u trgovini, na Badnjak, pun ljudi i pretrpanih im kolica rek'o: "A ni'ko nema novaca, pa da...", s dozom smiješka na licu i litrom konjaka u ruci...čovjek je bio potpuno u pravu:-))

nedjelja, 25.12.2011.

Tad i sad...mislim, sada i onda

Nova godina 2001. Klasika. Ja kod frenda, svakih 10 minuta izlazimo van i bacamo petarde. Nisu petarde sve, bilo je i onih pčela, raketa, satelita, prskalica i ostalih pizdarija. I bilo nam je dobro, šta nije? Cugali dječji šampanjac, gledali LOTR, žderali sendviče, čak je i snijeg onda padao. Uspomene, mislim, to čini život. A ovo su dobre uspomene, ono čeg se sjetiš svako malo i shvatiš kako si klasično, a opet predobro djetinjstvo imao :-)
Kako su prolazile godine, tako se i mijenjalo mjesto i način proslave. Od nagle oscilacije s 300 kuna potrošenih na petarde na nijednu. OK, priznajem, svake godine još zapalim koju :O :D. Od dječjeg šampanjca do piva, od samog Božica, pa do Božića s curom.
Pa tako sam prošle godine bio s hrpom ljudi, nacugali se, pjevali Joksimovića i fajn je bilo.
Ove godine se nas par iz srednje dogovorilo za doček u sali nekoj s bendom, cugom i hranom. Tamburice, šampanjac, gulaš, i a lot, LOT of gemišt :D
Stvar je u tom što sam mislio da će za takav doček trebati proći još barem pet godina. Ali nije, očito nije. Odjednom se vidi ta nagla promjena u našim mladim, još usijanim glavama. Odrasli smo. Barem dijelom. Što nužno ne mora biti loše. Dapače :-)
Bit će ovo jebenica od dočeka, već vidim.
Jedino što se nikad neće promijenit' je tradicionalno solo prežderavanje makaronima, francuskom i pećenicom poslije polnoćke:D
Sretan Vam Božić i Nova godina :-)


Na isti trik :D

nedjelja, 13.11.2011.

Šta ja znam, to je meni sve glupo

Slušam Beatlese evo..ma ne, Rolling Stonese, pičim po Youtubeu i otvaram random pjesme jednu za drugom. Ček da prebacim na Sexy and I know it...evo ga. Wiggle, wiggle, wiggle, yeaaaaaaaaah 8) Lijen sam upisat do kraja naziv pjesme, čekam da mi se otvori ta pjesma u popisu i da kliknem. Sine, eto dokle sam došo. Propast ću majkemi. Faks traje, a ja guram laganini, ko fol se sve stigne :Đ
Po Zagrebu sam svaki dan, relacija kolodvor-faks. Nema, dalje ne vidim. A ako i vidim, nemam vremena. A ako slučajno i imam vremena, neću otić. Kaže profa neki dan: "Pa ne znam oće drugi spojit ponedjeljak s Sesvetima...AL JA OĆU! Takav je naš narod, pa zašto i ja onda ne bi tako?" Inače, očekuješ od čovjeka, starijeg, koji radi ko profesor, ima autoritet, da kaže: "Pa naravno da imamo predavanja. Šta je vama?"...ali ovo, mhm, sumnjivo mi je. Reko aeeee dobro, pa neću se ja bunit. Iako, znam da zbog takvih ljudi i propada ova država :D Na izbore ne mislim izać, ovi svi oko mene idu. Al meni se ne da, oni Plavi s Sijedom na vrhu kradu, Oni šta kokodaču isto...Onaj za kojeg se kaže da je njega, kurvi i janjetine mi se čini ko najbolji izbor još. Na siteovima samo natipkaju, di su ko fol njihovi programi i kampanje, definicije i objašnjenje objašnjenja tak da čovjek čim pročita prve rečenice, odustane od scrollanja tih sto milijuna stranica. Pusabok, ne da mi se i to je to. Možda se opametim do drugih izbora.
Počeo sam koristit riječ "krvav", "krvavi pomfri!", "krvavi faks", "krvava politika", sve je krvavo. Ne pitaj me zaš, ne znam ni sam. Al zanimljivo je, uđe u uho. Uostalom, bolje i to nego da skidam bogove i apostole. Iako, i to se zalomilo već par puta :O Potrudit ću se kontrolirat!
I tako...šta ima još? Ima menze, nije im ni loša hrana, ni skupa. Za iksicu se isplati proć godinu.
Grad voljeni svima Zagreb meni još ne paše. Ni to me ne pitaj zašto. Smrdi? Jok, lago bi kad bi to reko. Preseravanje na svakom "čošku" :D, da, prije to. Mi dont lajk det šit 8)
Zaključak svega: Muškarcu treba samo kurva. Ne znam tekst dalje, poslušat ću kad se naločem cole na prazan želudac. Nego, da..fino se zabavit, bit sretan bez obzira na sutra. Ko zna šta će bit. I da, reko sam sad to. Al ne, neću se tog držat. Znam se u srž haha
U jednom malo jačem razgovoru neki dan, čuo sam neš šta me se dojmilo više nego išta u posljednje vrijeme:
"Kad se Isus spusti dolje, sve će nas pobit."- potkrijepljeno prejakim argumentima. *klanjam se*
Dojam u posljednje vrijeme o životu: život je lijep, punkt. I sretan sam, baš sam baja neki :-D
http://www.youtube.com/watch?v=Osq2aBws1NM
Pogledo sam neki dan EMA, i ovo je jedino šta je valjalo + Snow Patrol, Coldplayovci imaju novu pjesmu, ne pratim ih al pun pogodak :*

petak, 07.10.2011.

Evo mene, moje nebo plavo

Laganini se približavamo granici Slovenije i Hrvatske. Tupavi visoki plavokosi ljudi nas uporno zadržavaju. Naporni su samom svojom pojavom, k tome im je izraz lica nalik na onu facu koju poprimite nakon 3 dana kiše i snijega. Čudom se red i pomiče. I da, tu smo. Možda ni blizu Sisačko-moslavačke županije, ni samog grada Siska, ali srce je na mjestu :). Zrak je odmah čistiji. Pičim iz Zg-a vlakom. Iskreno, meni ne tolko srcu drag grad. Previše ljudi, buke, auta, semafora, tramvaja, fast foodova i pekara. I Zagrebačkog zraka! Možda sam lud, ali to ne odgovara mojim očima. Nikako. Hvala Bogu, vlak je na peronu. Laganini ulazim, tražeći slobodno mjesto nailazim na brojne poznate face koje često viđam po Sisačkim ulicama. "Tu smo"-kažem si opet. Silazim na stanici i na Denisu; gradskom biciklu pičim kroz neasfaltiranu ulicu i izlazim na cestu. Ae, redoviti posjetitelji ispred dućana su još tu. Ništa se nije promijenilo :). Iskreno, Sisak je lijep grad, Mada se par puta mjesečno osjeti smrad rafinerije po gradu. Znam gdje je što i gdje ću koga vidjeti, gdje ima slobodnih klupa i gdje je najbolji cappuccino. Ali lagano se razilazimo i još malo pa će mrak. A ja na biciklu šajbam do svog zaselka. I kako sunce sve više zalazi, to sam ja bliže. Skrećem s glavne ceste, prolazim kraj graba, tu i tamo prozuji koji auto kraj mene. Klinci piče s nogača, a babe jure u mljekaru. Naporne mozgojebce vidim na kilometre i s smiješkom ih pozdravim. Nailazim na one pojave koje mi znaju pokvarit dan.
Ali tu sam, i još jednom sam sretniji. I recite što hoćete, lijepo je u Češkoj, lijepo je u Italiji u Beču, ali doma je najljepše. :-)

srijeda, 28.09.2011.

Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, a sve nesretne obitelji...

nesretne su na svoj način(hvala Ane :D), rekao je Tolstoj jednom davno pišući Karenjinu. Ili kako bi moja mama rekla i kako je moja baka govorila: "Svaka hiža ima križa."
Nikad mi nije bilo jasno zašto su neke obitelji složnije, organiziranije i skladnije od moje. Recimo, moj brat i ja nemamo najbolji odnos, razgovori nam se svode na "bok", teme tipa "vrijeme koje će drugi provest na kompjuteru, današnji meni u kući" i tima srodne. Tu možda malo okrivljavam dobnu razliku. Starci se često zakače zbog gluposti, al ono baš gluposti, a ja ko ja, prigovaram, pametujem i uvijek sam u pravu. Ne poduzimamo klasične posjete bližnjoj rodbini, proslave rođendana, imendana, niti isti ne posjećuju nas. To su jednostavno dvije jako po meni tulave porodice lol. Starci za to krive svoj posao, rade u smjenama, pa se često žure s kuhanjem ručka, spavaju po danu...ali ja se ne bi složio s time. Naime, prije je to sve bilo po meni bolje, ali eto, došlo je do svakakvih zavrzlama, nervoze i nepovjerenja pri čemu je to sve otišlo u piksu marmelade. I moram priznat, to mi jako smeta, nedavno smo bili kod tatine tete i nisam pol te rodbine uopće vidio, a kamoli znao tko su. Čudan osjećaj, kad ne znaš svoje korijene. Kao što rekoh, za to krivim njih. Da, pa čovječe kakva smo mi to obitelj, kojima je očito glupo međusobno se posjećivat, a s druge strane im je u interesu da pljuju jedni po drugima jer su ovi ovakvi, a oni onakvi. S druge strane, frendovi često imaju neku djecu koja im trčkara po kući, obiteljske ručkove, babe koje im pošalju stoticu svaki mjesec(moram priznat da mi to najviše fali :D). Oni imaju i ljepšu kuću, i kad nešto rade nema tolke nervoze, međusobno pričaju o svem i svačem...Donedavno sam to mislio, bio sam kod frenda i bila im je neka rodbina u ispomoći. I tu sam se (ne)ugodno iznenadio....ljudi su se...posvađali i režali jedni na druge multiple times? O.o I was like Johnny, la huenta esta muy loca, wtf. I tu sam shvatio..ok možda se ne slažemo baš najbolje kad treba i uporno dolazi do nesuglasica, ali u nekim drugim situacijama, mi funkcioniramo puno bolje. Ali znate kako se kaže, kod susjeda se trava uvijek čini zelenijom.
I dobro, neka si nisam dobar s rodbinom i neka ih ne poznam, dobro sam ispao i bez njih. Ostaje samo želja da ću ja jednoga dana nakon što osnujem obitelj to promijeniti i nadati se da se moja djeca neće morati mučiti sa ovakvim pitanjima. :)

nedjelja, 18.09.2011.

Get Rich Or Die Tryin

Dobro je kad možeš na svoj love status postavit opciju "In A Relationship". Da, dobro..zapravo odično! Imaš nekog, taj neki ima tebe, vi se jednostavno...međusobno imate! Često me ljudi zapljuskaju s vječitim pitanjem;"Zašto si ne nađeš curu?" U zadnje vrijeme me možda baš zbog toga i počela hvatat nostalgija za istim time. Znate, nekad mi je übernaporno to slušati, i onda si ja postavim isto pitanje. Odgovor je jednostavan: Ja nisam takav tip. Sve je to lijepo i krasno, imat osobu za koju znaš da će uvijek bit uz tebe, koja će ti pružat ljubav i koja će zadovoljit tvoje hednostičke potrebe. I ja kao čovjek ponekad pomislim na to. "Pa gle ih kak su sretni, holding hands and stuff..". OK, nek su sretni, sretni su za sebe i super. Ali to nije tako; dojam koji sam barem ja stekao. Uđeš u vezu, padaju pusice, znakovi pažnje, iskre u očima, zaljubljeni ste. I onda sve padne u vodu, sve to pukne kad tad. Živim sa spoznajom da ako i nađem curu da to neće dugo trajati jer "ona živi predaleko, ona je predebela, šta će oni reć na to, ova je ružna, ova je glupa, ona će me odbit..". Očito nemam spontanosti, volim znati kakav će to nešto imati ishod, držati to pod kontrolom. I taman kad pomislite da je dobro da glava drži sve konce u rukama, srce počne pisat ovakve stvari. I u tom trenu poželite bit najspontaniji čovjek na cijelome svijetu. Ali budimo realni, ja nisam takav čovjek. Živim u zaselku, i iako se često bunim kako su ovdje sve neke "s brda", a i te koje nisu, "nisu za mene", dobro mi je. Nemam volje jurit po gradu neke tamo "wannabe hard to get". Kakva ljubav? Ima kisika, čemu se bunim? Bitno da se ja vidim jednog dana ko sretnog 40-godišnjeg profesora sa ženom i dvoje djece. Ne znam..možda nije još vrijeme za mene. Sad kao čekam ZeGe i pičke iz metropole. Pardon za izrazu, očito se čupam iz depresije čim takve riječi padaju. Bok, ja sam Darac i imam 19 godina. Tko je tu lud?
I volim te postove o kojima baljezgarim o glupostima i jadam se i sljedeći dan to idem čitat. Dođe mi da udarim glavom od tipkovnicu. xD

<	kolovoz, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kolovoz 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (3)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (2)